Gennaro Gattuso je fenomen, njegov boravak u Splitu prožet je populističkim izjavama, lošim nogometom, lošim, rezultatima i regresivnim POGLEDOM na nogomet koja su dovela do toga Hajduk u posljednjem kolu ima samo teoretske šanse za titulu koja se nudila na pladnju u sezoni u kojoj su dva boda po utakmici bila misaona imenica
Tri verzije Gattusa na klupi Hajduka
1.Strašljivi Hajduk koji ne može kada treba
Hajduk je na početku Gattusovog mandata doživio veliku šamarčinu ispadanjem od Ružomberoka, veći problem od ispadanja je bio način na koji je Hajduk bio postavljen u prvoj utakmici, Hajduk je stao iza lopte i uglavnom prijetio iz tranzicije kao da igra protiv nekog renomiranog europskog protivnika, a ne protiv ekipe koja je bila šesta u Slovačkoj. Drugi problem u takvoj postavci je Hajduk sam, jer ni sadašnji tim nije selektiran za tranzicijski nogomet, a kamoli onaj s početka sezone u kojem si imao jednog čovjeka koji može napasti dubinu (Bamba), ali ne donosi dobre odluke kada to treba činiti, upravo to ignoriranje internog skautinga je nešto što će biti lajtmotiv Gattusova boravka u Splitu. Treći problem je što se takav pristup u selekciji startera i njihovih uloga učestalo ponavljao tijekom čitave sezone i Hajdukova sezone i taj doživljaj iz Slovačke nas je pratio u gomili utakmica s ekipama izvan projektiranih top 4 Hr nogometa (Dvije utakmice s Istrom u proljetnom dijelu, Slaven i Gorica kući, itd… op.a.) i produkt svega toga je podatak kojeg je cijenjeni kolega Topić iznio u kolumni da Šego prima loptu 25 metara niže nego u Varaždinu. i kako će takav Šego donijeti razliku kada ga trener koristi krivo, ili još gore kada ga kao plaćeno pojačanje uvodi s klupe kao zamjenu za Brajkovića-zastrašujuća je strašljivost u pripremi i egzekuciji utakmica, naročito u proljetnom dijelu sezone. Koliko je bio prgav i tvrd kao igrač, toliko je povučen i strašljiv kao trener Hajduka, zbog straha na kraju nije ni donio titulu na Poljud.
2.Slika -Lažna slika
Hajduk je u jednom periodu sezone funkcionirao zaista jako dobro od pobjede protiv Osijeka (1:0) zaključno s pobjedom nad Šibenikom (4:o) Bijeli su u pet utakmica ostvarili 4 pobjede i remi uz gol razliku 10:1, poanta te renesanse iz koje smo se vratili u srednji vijek je drugačijost, jer u tom razdoblju je trener pripremao ekipu za stilske različite protivnike i ne samo rezultatima, već i igrom je ponudio neku vrstu drugačijosti koju uglavnom nismo gledali ni prije ni kasnije. Pod tom drukčijošću mislim na iduće tri stvari:
a) Dobro pripremljeni derbiji kod kuće (Osijek) i u gostima (Dinamo i Rijeka), prije svega u defenzivnom smislu, jer Hajduk je u te rei utakmice zatvorio centralne zone, nije se stavljao u situacije da mora braniti nebranjivo i posljednje, ali ne najmanje važno zaustavio je prekide. Napadački je Hajduk u Rijeci pokazao najmanje, protiv Dinama je kapitalizirao na Dinamovom lošem branjenju dubine, protiv Osijeka je dobio najbolju verziju Durdova -primijetili se to da se ni to nije ponovilo niti jednom do kraja sezone.
b) Igra u malim utakmicama- Hajduk je doslovce prošao kroz Šibenik i Goricu, s tim da je Gorica puno važniji primjer toga kakio treba igrati svoju igru bez obzira na to što semafor pokazuje, unatoč ranoj pogrešci i zaostatku od 0-1 Hajduk je bio miran, pametan i uvjeren u to da mora opravdati ulogu favorita- to se izuzev Osijeka na Poljudu nije ponovilo u preostala tri kruga sezone, namjerno sam napisao Osijek jer u tom.momentu Osijek je bio isti kao Gorica krajem rujna prošle godine.
c)Livajino traženje dubine-od svih Livajinih uloga ta je možda najmanje njegova, najmanje suštinska, ali bez obzira na to njegovo nogometno znanje mu da j e tu moć da dobro čita situacije i bira kada će u igri bez lopte opteretiti stranu lopte spuštanjem prema njoj, a kada će tražiti dubinu kao u ranije spomenutoj situaciji protiv Dinama. Ni to nismo gledali, je Hajduk u naredna tri kruga sezone nije imao volumen napada i tu opciju da Livaja bira što će kada je lopta kod njegovih suigrača, a i sam se se sve više spuštao kako bi se doveo u ulogu čovjeka koji će se svoje polovice ili blizu centra dao taj dubinski pas za Rusyna i tako je zbog straha Rinov Hajduk uništio i treću pozitivnu stvar iz tog mini-ciklusa.
Lažna slika je trenerova lažna slika, jer nas je sve zavarao dobrim radom i drugačijošću unutar 450 minuta i odmah od Slavena u Koprivnici je krenuo regres na Ružomberok i festival floskularenja o kojemu u trećem dijelu poglavlja.
3.Slika-Erik Ten Hag na klupi Hajduka
“Nema tu nikakvih kodeksa sve je to mitologija
Pričam o djelima, riječi su obmana!”
Dva retka Infamousove pjesme “Nevreme” jako dobro opisuju Gattusovu pressicu prije utakmice s Rijekom. koja je došla kao kulminacija nedostatka interne komunikacije s PR službom koja je odavno trebala prekinuti Gattusovo žalovanje po presicama koje samim time ne bi dovelo klasično conteovskog manevra (Kad znaš da dobivaš otkaz smisleno krećeš u obračune Op.a.) , ali postoji jedna razlika između njih dvojice, Conte je s Tottenhamom napravio nešto, možda ne u toj sezoni kada je završio epizodu u Spursima, ali je u sezoni ranije kada ih je nakon užasnog starta Nuna Espirita Santa uspio podići do plasmana u Ligu Prvaka-Gattuso takvih pola godine nije imao jer se bavio pričom o nekvaliteti kadra i plakanjem kako mu trebaju pojačanja s kojima ne zna što učiniti. To nas i dovodi do Erika Ten Haaga koji je posljednjih šest mjeseci u Unitedu konstantno plakao da mu trebaju pojačanja, a istovremeno je na teren gurao pogrešne igrače u pogrešnim ulogama, svaka slučajnost je namjerna, isto kao iona da obojica nisu htjeli dati otkaz kako ne bi izgubili svoje novce. Postoji jedna mala razlika i ovdje, Erik je u svom mandatu osvojio dva trofeja uključujući i onaj FA Cup u stanju rasula, a Gattusu je njegova titula izmicala tri puta i u zadnje kolo ulazi samo s teoretskim šansama. Ipak oba sebičnjaka iz naše priče imaju zajednički nazivnik po tome što je ostalo iza njih, iza Erika je ostala sumnjiva selekcija krivo korištenih igrača od kojih mnogi do srpnja 2026 neće ni biti u Unitedu, a posebna poveznica s Rinom je i loše korištenje domaćeg kadra s naglaskom na djecu Uniteda- svaka slučajnost je namjerna. Rino je s druge strane iza sebe ostalo snižene skoro pa diskontne cijene za Sigura i Pukštasa, Hrgovića kojeg neće klub prodati kao desnog beka, jedini je dobitnik Prpić koji za divno čudo nije postao ni bek, ni krilo- u prijevodu dugoročno je klub zakinuo za više novaca, nego što bi on dobio da su ga smijenili na vrijeme, Pored lošeg financijskog stanja Gattuso ostavlja i rupu u svlačionici, jer će tim napustiti posuđeni igrači i igrači kojima istječe ugovor, a u klubu će vjerojatno ostati Gattusov omiljeni Pedro, Filip Krovinović- Rino spalio si sve, sve u dimu nestaje”.
Zaključak
Tražili smo agresivnog i srčanog Talijana, dobili smo prestrašenu talijansku kopiju lošijih verzija Erika Ten Haga i Antonija Contea, direktnu negaciju onoga što je bio kao igrač kompletirale su proljetne predstave koje su simbolično bile sinteza teorije i prakse- kada pričaš cijelo vrijeme da nemaš kvalitete naravno da je nećeš pokazati kada ti ona najviše treba, jednostavno je sto puta ponovljenu laž u teoriji postala istinom na terenu i današnji trener Hajduka bi od igrača Gennara Gattusa dobio sigurno dva-tri šamara i to davno prije famozne pressice uoči Jadranskog derbija.
