Rijeka nije nezasluženi prvak, niti najgori prvak ikada, da krenemo od toga, jer cijeli narativ prodinamovih medija je bio da će prvak ove sezone biti najgori ikada, to je bio unaprijed kreirani alibi za neuspjeh državnog projekta-medijski sense of urgency je bio zaista visok u pokušaju održavanja statusa quo su dali sve od sebe da se bore za zdrav razum kao za obranu Dinama vjerojatno bi publika shvaćala neke stvari koje neće shvatiti niti nakon ovog teksta, a vjerojatno ni u narednim godinama.
Kako i u kojem paralelnom svemiru Rijeka može biti gori prvak od Hajduka 2005, kako pobogu da Rijeka koja je u sezoni 12 puta igrala protiv Dinama, Osijeka i Hajduka koji su svi redom bolji nego te 2005, bude gora od ekipe kojoj je pošteno suđenje bilo najbolji igrač u sezoni u kojoj je osvojila 56 bodova, ponavljam 56 bodova u 32 kola, što je 1.75 bodova po utakmici, dok je ova Rijeka osvojila 65 u 36 kola, što je 1.80 bodova po utakmici i to u značajno jačoj ligi u ligi u kojoj se nakon 2 kruga nije razdvajala na ligu i za prvaka i za opstanak i imala gomilu nebitnih utakmica i utakmica i u ligi u kojoj je današnji Šibenik bolji od tadašnjih Međimurja i Zadra. Možda Rijeka nije bolja nego prošle godine, možda nije bolja ni od one šampionske iz 2017, ali nije najgori prvak ikada i ta ista premisa bi vrijedilla ii za Dinamo i za Hajduk da je netko od njih uzeo titulu.
Jednostavo je Rijeka nije najgori prvak najgoreg HNL-a u toj priči su najgora je publika koja to shvaća kao istinu, jer su prije svih indeksi ovog svijeta su prvac svijeta u laganju i gluposti na tolikoj količini ničega bi zavidjela i jedanveliki medijski koncenren kojeg često spominjem u kolumnama-ako je ikako moguće biti sraman i besraman u isto vrijeme, oni su.
Oni su paralelno uz narativ o najgorem HNL-u ikada gurali narativ o tome kako će Dinamo ponoviti proljeće 2024, iako brojke nisu ukazivale na to, čak su i minorizirali smjenu sportskog direktora Marića, nije bilo potresa na Maksimiru, već je to bio nužan potez, jer u klubu je sve dobro, samo je Hajduk taj u kojem se potresi događaju. Rijeka je u toj priči stajala po strani i bez pritiska, s jedne strane nedovoljno ozbiljno shvaćena, s druge strane unatoč svojim propustima u sportskoj politici i oslabljivanju kadra tijekom zime spremna da uzme ponuđeno, što je na kraju i učinila.
Đalović nije Jakir, ali..
Radomir Đalović je definitivno kandidat za trenera sezone, ne zbog nekih taktičkih inovacija i super-brzog nogometa, već zbog toga što je sve ono što Gennaro Gattuso nije, a uz to je mokri san svih velikih Hajdukovaca- kako to mislim?
- Rino je plakao kako mu kadar nije dovoljno dobar i kako mu fali ovo, kako mu fali ono, Đalović je po toj logici nakon zimskog mercata trebao predati zahtjev za raskid suradnje, spakovati svoje kofere i otići za Podgoricu, ali naravno da to nije učinio, već je šutio i radio s onime što ima ili bolje reći nema, jer je bio sveden na jedno krilo Djouahru, dok su Gattusu dovedena tri različita profila igrača u prednjoj liniji odnosu na kadar, to su: Šego, Mlakar i Rusyn. Doduše da su mu. doveli Kvaratskheliju, Musialu i Olisea on bi ih spuštanjem 25 metara dolje pretvorio u totalno beskorisne igrače, ako vas pitaju zašto je važno da trener poznaje profile i mogućnosti svojih igrača, pokažite mu Šegu i Rakitića u Gattusovom Hajduku i slijepi će progledati. Đalović s druge strane uspio postići da mu najbolji igrač igra najbolji nogomet, ali i da drugi pored njega postoje- njemu veznjaci nisu nestali s radara kao Rinu, a i krilo donijelo nešto, makara u velikim utakmicama, da se razumijemo nije Đalovićeva Rijeka bila reinkarnacija BVB-A Jurgena Kloppa, ali su uloge bile puno prilagođenije profilima i na nedostatak rješenja u pozicijskom napadu se prilagodio odlično pripremljenim prekidima, ako ne znate kakav je riječki prekid pitajte igrače Osijeka, Dinama i Hajduka koji su uzastopnim kolima kapitulirali upravo iz tih situacija.
- Mokri san je jer je bivši igrač kluba i kako ovi zaostali nogometni neandertalci govore poznaje mentalitet kluba i uy to sve je osvajao titule s njim kao igrač, a Hajduk će teško imati svog Đalovića jer u kontinentu bivših igrača Hajduka ne vidim nikoga koje u skorijoj budućnosti spreman doći tu i biti pomoćnik par sezona i onda uskočiti kada se ukaže prilika. Oni su više za kauč našeg najgledanijeg podcasta i palamuđenje o nečemu o čemu nemaju blage veze, ali eto bivši igrači su i vole “Lupati kao Maksim po diviziji”, njihove intelektualne sposobnosti su u najmanju ruku upitne, a njihovo znanje o modernom nogometu je manje-više nepostojeće I u prije svojih mislim na onoga koji sramoti prezime Kukoč.
U prijevodu Đalović je sve što Gattuso nije, Đalović je trener, a ne PR proizvod i populist za zaluđene mase koje više vjeruju drugima, nego svojim i očima, ili ne do Bog razumu, ako je i jedna titula trenerska, to je ova Đalovićeva zbog svega navedenoga, jer jedan od glavnih trenerovih zadataka je da postavi igrače u pozicije koje će ih približiti pobjedi i približavanju ispunjavanja njihove suštine. ne šikaniranju igrača koji donose drugačijost (Pukštas i Sigur) ili zarobljivanju u ulogu koja nema veze s njihovom suštinom (Rakitić, Krovinović, Hrgović i Šego), nekada stvarno male stvari donose razliku.
Zaključak
Riječka titula nije ni slučajna, ni nezaslužena, ona je podjednako produkt više faktora:
- Spoja dvaju suprotnosti, jer klub u isto vrijeme nije radio da ga stavi u poziciju da se bori za titulu, dapače dvojicu igrača u pola godine su mu prodali u redove direktnog rivala kako bi nastavili tradiciju dobrih odnosa- štogod da su radili Marić i Vitali, ne Kalinić je bilo u svrhu pojačavanja tima i produbljivanja kadra, dok je Rijeka radila na tom polju malo i loše naročito s dovođenjem napadača i zamjene za Galešića koji je uz Smolčića bio lider obrane. Drugi dio priče je trener koji je izvukao maksimum iz kadra kojeg se krpalo s profilima koji se izuzev Oreča ne uklapaju u koncept Rijekine igre, što potvrđuje gornju tezu o trenerovoj tituli.
Nedostatka pritiska, jer da su ljudi u Hajduku vukli poteze koje je vukla Rijeka od smjene Sopića, preko prodaje Pjace u Dinamo, pa do zimske rasprodaje završili bi na medijskog lomači i danas bi bili na novom poslu, ili u potrazi za istim. Rijekini potezi se nisu tako tumačili, jer s jedne strane ne postoji medijska mržnja klubu i s druge strane takvi članci o RIjeci ne ne bi privlačili pažnju kao što razni poljudski potresi i ples po rubu gašenja pune medijske kvote dnevnih članaka i prazne glave zaglupljene publike.
- Ali ne najmanje važno. Hajdukov raspad u zadnjem krugu i Dinamova nesposobnost da spoji tri pobjede su odigrali važnu rolu u tome da Rijeka ovisi sama o sebi u zadnjem kolu, jer kada ovisite sami o sebi. znači da ste odradili dobar, u ovom slučaju manje loš posao od vaših konkurenata.
I zapamtite staru latinsku: “Tko napreduje taj nazaduje” i izađite iz ustaljenog koncepta koji vas guši.
